četvrtak, 1. srpnja 2010.

HRAST LUŽNJAK

Hrast lužnjak (lat. Quercus robur) je najplemenitije i najcjenjenije drvo naših krajeva. Oduvijek je plijenilo pozornost gospodarstvenika, priorodoslovaca i običnog čovjeka. Svojom zadivljujućom veličinom i dugovječnošću raspirivao je maštu pjesnika i pisaca.


Najjača je vrsta drva u slavonskoj šumi, pa se hrašće našlo i u hrvatskoj himni i na hrvatskoj poštanskoj marki.
Hrast lužnjak je dugoga vijeka: raste 100 godina, živi 100 godina i umire 100 godina. U njegovim je godovima dendrokronologijom upisana naša prošlost.
U Hrvatskoj hrast lužnjak zauzima površinu od 201.739 hektara sa drvnom zalihom od 41,5 milijuna kubičnih metara. Najveći dio tih šuma nalazi se južno od Vinkovaca u spačvanskom i djelomice u bosutskom bazenu. Može doseći visinu od 40 m i debljinu 2-2,5 m i starost više od 1000 godina.
Zbog odlične svoje kakvoće hrast lužnjak dobio je međunarodnu karakteristiku slavonska hrastovina: drvo mu je fino, podjednako uskih pravilnih godova, zlatno žute boje, lijepo, trajno i lako za obradu. Tako je naša hrastovina privukla pozornost cijele Europe i Svijeta. Strane trgovačke tvrtke pokupovale su na licitacijama stare hrastike u Bazjašu, Kunjevcima, Banovu dolu, Slaviru i drugdje. Posječeni i iskorišteni su stari hrastici. Nema više starih hrastika (izuzev Prašnika i nekoliko starih stabala). Ostale su samo mlade srednjodobne šume. Njima treba gospodariti potrajno.

Osim što se koristi u proizvodnji namještaja hrast posjeduje i ljekovita svojstva. Naime kao lijek se koristi mlada kora list i plod.
Čaj od mladog hrastovog lišća preporučuje se slabokrvnim ljudima, tuberkuloznim i srčanim bolesnicima. Također se koristi u liječenju čireva svih vrsta, za bolesti želuca i za jačanje krvi.
Kava pripremljena od prženog žira koristi se kao lijek za malaksalost, slabokrvnost, nervozu, nesanicu, kostobolju, rahitis, čišćenje krvi, nadimanja i hemoroida.

Nema komentara:

Objavi komentar

Napomena: komentar može objaviti samo član ovog bloga.